Kratka jevrejska istorija Pančeva
Pančevo je jedna od najstarijih jevrejskih naseobina u Banatu. Postoje podaci o životu Jevreja u Pančevu još za vreme Turaka krajem XV veka, ali tek nakon poraza Turaka u ratu sa Austrijom kreće prvo veće naseljavanje Jevreja u Pančevu. Pančevo naseljavaju između ostalog bežeći u južne delove Austrijskog carstva od raznih zakona koji u njemu važe, na primer zabrane sklapanja braka za više od jednog muškarca iz porodice, tolerancijske takse iz 1743. ili onih koje su ih obavezivali da govore nemački jezik i koriste isključivo nemačka imena iz 1784 i 1787. godine. Svi ovi i slični zakoni ukinuti su tek 1867. naredbom kojom im je ujedno dozvoljeno i studiranje na univerzitetu i bavljenje željenim poslom za jevrejsko stanovništvo.
U prvoj polovini XIX veka pominju se uticajne porodice koje žive u Pančevu Perles, Julius, Zonenfeld i Fridenberg, a iz Beograda se doseljava oko 200 Jevreja. Počinju da se osnivaju jevrejske ustanove i organizacije. Dobrotvorno religiozno društvo Hevra kadiša osnovano je 1833. Talmud Tora 1881. i Religiozno jevrejsko pevačko društvo 1886. godine. Zvanično, Jevrejska opština u Pančevu osnovana je 1870. godine. Prvi predsednik Jevrejske opštine bio je David Zonenfild, a prva sinagoga podignuta je 1876. Druga pančevačka sinagoga sagrađena je između 1907-1909. po projektu budimpeštanskog arhitekte Karolja Fenjveša, dok je izvođač građevinskih radova bio pančevački preduzimač Ferdinad Šec. Ovo prelepo zdanje je bilo mešavina nekoliko arhitektonskih stilova, ali sa dominantnim pečatom secesije. Tokom Drugog svetskog rata, Nemci su je koristili kao skladište, a Jevrejska opština Pančevo, pod pritiskom tadašnje vlasti, je prodala pančevačku sinagogu po odluci koju je doneo Savez jevrejskih opština Srbije 1952. i veliki deo je srušen godinu dana kasnije.
Ono što je ostalo od sinagoge bilo je zapušteno i skoro je potpuno uništeno u požaru 2007. Početkom XX veka Jevreji u Pančevu mahom su bili trgovci i zanatlije. U tom periodu, zajednica se otvara prema domicijalnom stanovništvu u pogledu posla, ali i sklapanja mešovitih brakova. Sinagogalno pevačko društvo osnovano je 1906. Organizovane su razne humanitarne manifestacije u kojima se pomagalo ugroženim članovima zajednice, ali i ostalim sugrađanima.
Pred sam početak Drugog svetskog rata, u Pančevu je živelo oko 600 Jevreja, rat je preživela nekolicina njih. Prvih dana okupacije uhapšeno je dvadesetak lica, za početak imućni i poznatiji građani. Posle šikaniranja i ponižavanja, puštali su ih i ponovo hapsili. Uhapšeni su zatvarani u bivšu fabriku svile ili su odvođeni na prinudni rad. Veliko hapšenje Jevreja u Banatu odigralo se u noći između 14. i 15. avgusta 1941.
Neki su prebačeni u logor Sajmište, neki su ugušeni u dušegupkama, a neki su streljani pored puta u mestu Jabuka, gde se danas nalazi memorijalni spomenik. Na samom početku rata Jevrejima je oduzeta imovina, što su u Pančevu i okrugu sprovodile same komšije Jevreja, Nemci, Folksdojčeri . Ovakva situacija skoro je potpuno onemogućavala da se porodice sakriju ili sačuvaju nešto od imetka.
Nakon rata, Jevrejska opština nastavila je sa radom, sa desetkovanim članstvom, jedan deo preživelih iselio se u Izrael. Tek sedamdesetih godina rad opštine se intenzivira. Danas ona broji oko 230 članova i radi na očuvanju jevrejske religije, kulture i tradicije.
Tekst napisale: Vera Mevorah, Dragana Stojanović, Đenka Mihajlović i Sonja Viličić za Priručnik za nastavnike i nastavnice u sklopu izložbe Saveza jevrejskih opština Srbije „Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta“.
Povratak na:
Kratka istorija Jevreja na prostoru današnje Srbije
Pročitajte još:
- Kratka jevrejska istorija Beograda
- Kratka jevrejska istorija Novog Sada
- Kratka jevrejska istorija Subotice
- Kratka jevrejska istorija Zrenjanina
- Kratka jevrejska istorija Niša
- Kratka jevrejska istorija Šapca
- Kratka jevrejska istorija Kragujevca
- Kratka jevrejska istorija Kikinde
- Kratka jevrejska istorija Sombora
Ostavite komentar