Odabir odgovarajućih aktivnosti za učenje
Osmosmerke, ukrštene reči, kvizovi i druge aktivnosti ovog tipa ne dovode do kritične analize već do površnog razmišljanja i u slučaju obrazovanja o Holokaustu trivijalizuju istoriju. Kada se efekat određene aktivnosti, iako je popularan metod podučavanja i omiljen među učenicima, kosi sa svrhom i razlozima podučavanja ovog dela istorije, predlažemo da se takva aktivnost ne koristi.
Smatramo takođe da treba izbegavati podsticanje učenika da konstruišu modele mesta stradanja, jer bilo koji zadatak ove vrste gotovo neizbežno oduzima suviše vremena i vodi pojednostavljenim obrazovnim ishodima neprimerenim obrazovnim ciljevima koje nalaže proučavanje istorije Holokausta.
Poželjne su obrazovne aktivnosti koje podstiču znanje, ali i u ovom slučaju postoje prepreke koje treba zaobići. U proučavanju složenog ljudskog ponašanja, veliki broj nastavnika se oslanja na simulaciju čija je namena da učenici „iskuse“ određenu situaciju. Međutim, čak i kada postoji priprema celog razreda za ovakav tip časa, simuliranje iskustava vezanih za Holokaust ostaje pedagoški neispravno. Ovakva aktivnost je interaktivna i može da uključi učenike u čas, ali to često vodi zanemarivanju ciljeva časa i još gore, kod učenika stvara utisak koji vodi zaključku da znaju kako je bilo, kako su se ljudi osećali i šta su doživili tokom Holokausta. Preživeli i svedoci Holokausta su prvi koji nas upućuju na to da je užasno teško naći reči koje mogu opisati ovakvo iskustvo. Praktično je nemoguće precizno simulirati kako je bilo živeti u svakodnevnom strahu, u gladi, sa neverovatnim ličnim gubicima, sa bolestima i u konstantnoj pretnji od teške brutalnosti i smrti.
Još jedan problem u slučaju simulacije Holokausta je da se složeni događaji pojednostavljuju i time se stvara iskrivljen pogled na istoriju. Postoji veliki broj izvora, pisanih i vizualnih, kao i očevidaca i preživelih koji su u mogućnosti da nam opišu sa kojim odlukama su se suočavali pojedinci, grupe i nacije tokom ovog istorijskog perioda, i zbog toga se treba oslanjati na ove izvore a ne na igre simulacije koje trivijalizuju temu.
Umesto korišćenja simulacije koja ima za cilj da prikaže određenu situaciju iz Holokausta, nastavnik može da traži od učenika da pismeno ili u usmenoj diskusiji izraze svoja viđenja, misli, ili osećanja prema onima koji su živeli u ovom periodu. Učenike treba podstaći da istraže različite aspekte ljudskog ponašanja kao što su strah, žrtvovanje, rešavanje sukoba, donošenje teških odluka, ili da razmotre različite perspektive jednog istorijskog iskustva ili događaja.
Ostavite komentar