Filip David: Svet može spasti samo borba, nepristajanje na sve ono što unižava čoveka
Sa odlaskom sa životne scene savremenika Holokausta, sećanje na te tragične dane sve više bledi, a negiranje pristalica revizije istorije, da je Holokausta uopšte bilo sve je prisutnije i agresivnije, počinje razgovor za organizaciju Haver Srbija pisac Filip David.
Filip je i sam preživeo strahote Holokausta. Rođen je u Kragujevcu 1940. godine. Godinu dana kasnije, kada je došlo do okupacije, zajedno sa ocem Frederikom i majkom Rozom pobegao je u Beograd, a odatle u selo Manđelos na Fruškoj gori. Imali su sreće da niko od seljana nije hteo da oda da su Jevreji i tako su uspeli da prežive.
izvor: Filip David/privatna arhiva
Iako su se oni spasili, u Holokaustu je stradalo više od 40 članova očeve i majčine familije. Preživelo je svega nekoliko njih.
Holokaust i suština zla tema su i jednog od njegovih najboljih i najskorijih romana Kuća sećanja i zaborava, za koji je dobio nagradu NIN.
H: U knjizi Kuća sećanja i zaborava govorite o zlu i o tome šta je ono. Šta je, po vama, u svojoj suštini zlo? Može li se zlo zaustaviti?
Prvobitno sam želeo da napišem roman o zlu. Prilikom čitanja eseja, studija, filozofskih, psiholoških, naučnih tekstova o tome fenomenu na svoje iznenađenje shvatio sam da su uzaludni pokušaji da se zlo koje ima bezbroj lica definiše, da se ustanovi njegova stvarna priroda. Odlučio sam da pišem o Holokaustu, kao o jednom nesumnjivom obliku ljudskog zla. Tom temom bavili su se kod nas u nekim svojim ostvarenjima Aleksandar Tišma i Danilo Kiš. Osetio sam i neku vrstu obaveze da pišući o Holokaustu pišem i o stradalnicima u sopstvenoj porodici povezujući to sa našim vremenom i posledicama toga svetskog zla.
H: Da li je dečak iz vaše Kuće sećanja i zaborava preživeo? Ostavili ste nedorečeno… Koliko Vas ima u tom dečaku?
izvor: Filip David/privatna arhiva
To prepuštam čitaocima. Iskreno, ne verujem u srećne rasplete ovako velikih tragedija. A pisac je više ili manje u svim ličnostima, stvarnim ili izmaštanim.
H: Napisali ste priču o tome kako su Vas, zajedno s bratom i majkom, oterali u logor u Sremskoj Mitrovici. Koja su Vaša lična sećanja na Holokaust?
Sećanja su prilično maglovita. Imao sam suviše malo godina da bih razumeo šta se događa, zašto se skrivamo, od koga bežimo, zašto ta neprekidna strepnja i strah od progonitelja kome ništa nažao nismo učinili.
H: Mislite li da fašizam jača u savremenom svetu? Kako se boriti protiv njega?
Fašizam i nacizam menjaju svoja lica ali su uvek tu. U današnjem svetu opstaju u raznim oblicima nacionalizma, populizma i netolerancije. Uvek u osnovi imaju rasizam, etničku netoleranciju i teorije zavere. Kada zahvate široke društvene slojeve da bi se zaustavili mora se, kako nas istorija uči, platiti velika, često prevelika cena. Zato je važno ove ideologije prepoznati na vreme i suprotstaviti im se dok je to još moguće.
H: Da li je obrazovanje dovoljno da bi se pobedile predrasude, mržnja, nejednakost i fašizam?
Nije dovoljno. Naprotiv. Intelektualci su često u prvim redovima onih koji su pokretali i podsticali mržnju, davali teoretsku i idejnu podršku ekstremnom pokretima.
izvor: gilf
H: Šta je po Vama stvorilo Holokaust? Može li se naći odgovor na to pitanje? Može li zlo da pobedi dobro?
Holokaust je direktna posledica antisemitizma koji je u Evropi devetnaestog i dvadesetog veka narastao do masovnog pokreta oličenog u Hitlerovoj nacistićkoj ideologiji. Antisemitizam ima svoju snažnu religioznu, političku i rasnu tradiciju.
H: Rekli ste svojevremeno da je apatija pogubna. Zašto? Šta može spasiti svet?
Apatija označava predaju. A svet može spasti samo borba, suprotstavljanje, nepristajanje na sve ono što unižava čoveka i spušta ga na nivo životinje.
H: Da li spremate neku novu knjigu? O čemu pišete sada?
Voleo bih da napišem još jedan roman i jednu knjigu pripovedaka. To su planovi, a nikada se ne zna kada će se i da li će se uopšte ostvariti.
izvor: ona magazin
Za Haver Srbiju razgovor obavila: Nataša Stojanović
Povratak na listu članaka
Ostavite komentar