Izveštaj sa izložbe iz Šapca
.
Piše: Đenka Mihajlović
Početak raspusta sa sobom je doneo i raspuštenu atmosferu. Održano je ukupno šest radionica, a isti broj grupa posetio je izložbu samo zbog vođenja kroz izložbu. Radionice su zakazivane, ali se niko nije pojavljivao ili su zvali da se najave par sati unapred kada nikoga nije bilo da radionicu održi ili kada su termini već bili popunjeni. Potkrovlje Međuopštinskog istorijskog arhiva znalo je da ostane bez vazduha kada se unutra uvuče grupa od 25 učenika, a onda ostatak dana da odzvanja prazno koracima zaposlenih.
Nikada više publiciteta i nikada manje poseta kao u Šapcu. Nekoliko gostovanja na lokalnim televizijama i nekoliko reportaža sa lica mesta, a opet niko da nas obiđe, televizija kao da je pružila Šapčanima sve potrebne informacije.
Na jednoj radionici osnovci koji su učili o simbolima jevrejske tradicije imali su dobra predznanja i niz zanimljivih pitanja, nakon radionice jedan dečak ostao je da postavi još po koje pitanje. Nakon razgovora od par minuta rekao je da će se možda vratiti nekog narednog dana da čita transkripte intervjua. Nisamo očekivali da će zaista to uraditi, međutim nakon nekoliko dana dečak se pojavio i proveo sate za stolom među transkriptima. Taj jedan učenik možda je baš onaj koji je vredan svog ovog rada i ako je samo on nešto naučio i zaključio ni jedna održana radionica nije uzaludna.
.
Vratite se na Portrete i sećanja jevrejske zajednice u Srbiji pre Holokausta
Ostavite komentar