Antisemitizam
.
Antisemitizam je najkobnija manifestacija mržnje prema ljudima. Uopšte se ne postavlja pitanje da li je potrebno boriti se protiv antisemita; ali se postavljaju dva pitanja: da li se ta borba vodi s dovoljno energije, i kako je treba voditi?
– Maksim Gorki
Predrasude i mržnja prema Jevrejima postoje vekovima. Najizrazitija i najdužeg veka je, svakako, mržnja u liku takozvanog verskog antisemitizma, u šta spadaju hrišćanske crkvene dogme o Jevrejima kao bogoubicama. Toga se kao prva i, dosad jedina, odrekla rimo-кatolička crkva u drugoj polovini prošlog veka, na Drugom vatikanskom koncilu. U pravoslavnoj crkvi pomenuta dogma je još na snazi, jer se smatra da tu dogmu može izmeniti samo Vaseljenski sabor (koji nije održan od 787. godine).
Termin antisemitizam je prvi put upotrebio 1879. godine nemački novinar Vilhelm Mar, koji je i sam bio autor mnogih antijevrejskih članaka. Antisemitizam označava neprijateljstvo prema Jevrejima na religijskoj, nacionalnoj ili rasnoj osnovi. Diskriminacija prema Jevrejima je mnogo starija od rasne teorije. U I veku n.e. Jevreji su često proganjani, jer kao monoteisti nisu hteli da se priključe tadašnjim politeističkim kulturama. Tokom srednjeg veka, Jevreji su bili ograničeni nizom propisa prema kojima nisu mogli da poseduju zemlju. Takođe, ovi propisi su im dozvoljavali bavljenje samo određenim zanimanjima. Ono što je Jevrejima bilo dozvoljeno da rade smatralo se nečistim za hrišćane, a najčešće je bilo u vezi sa novcem. Do fizičke izolacije Jevreja, zabrane da žive zajedno sa hrišćanima, i formiranja posebnih gradskih četvrti – geta – dolazi u XII i XIII veku. Mnogi Jevreji su bili proterani i/ili prinuđeni da odu iz mesta u kojem su živeli. Tokom celog srednjeg veka, Jevreje i jevejske zajednice u Evropi pratila je ista sudbina i zavisila je isključivo od političkih i ekonomskih prilika one države u kojoj su se nalazili. Nakon ovih progona, Jevreji su se selili iz države u državu, stvarajući jevrejske centre tamo gde im je bilo dozvoljeno. Aktuelne vlasti su im nametali dodatne takse i restrikcije, dok ih na kraju nisu proterali. Tokom srednjeg veka, mogla se prepoznati okoštala dugovekovna mržnja prema Jevrejima, a nivo antisemitizma je zavisio od ekonomske situcije određene države. Jevreji su optuživani za ritualna ubistva, a česte su i klevete prema kojima Jevreji za praznik Pesah u beskvasni hleb (maces) dodaju krv hrišćanske dece. Jevreji su upoređivani sa đavolom i prikazivani sa rogovima i repom; optuživani su za sve nedaće i bolesti koje su zadesile mesto u kojem su se nalazili.
Srednjovekovne karikature- Jevreji predstavljeni kao đavoli, Engleska 1233
Krajem XVIII i početkom XIX veka u evropskim državama, uporedo sa jačanjem pokreta građanske emancipacije Jevreja, postaće aktuelno shvatanje prema kome Jevreji predstavljaju posebnu rasu. U tom periodu, antisemitizam kao svojevrstan oblik rasizma ostaje reaktivan i služi onemogućavanju emancipacije Jevreja.
Dublji koreni evropskog antisemitizma sa kraja XIX veka nalaze se u srednjem veku, u anti-jevrejskoj propagandi španske inkvizicije. Glavni promoter ove ideje bio je katolički sveštenik i teolog August Roling, profesor na katoličkom univerzitetu u Pragu i autor knjige Talmudski Jevrejin (Der Talmudjude, Minster, 1871.). Jedna od Rolingovih omiljenih “naučnih” tema bila je kleveta o ritualnom ubistvu koja je imala dvostruki propagandni značaj. Prvo, Talmudski Jevrejin su antisemiti promovisali kao dokaz “iz prve ruke” da Jevreji od davnina kuju zaveru protiv nejevreja. U tom smislu, ova knjiga je krajem XIX veka imala onu ulogu koju je početkom XX veka preuzela knjiga Protokoli sionskih mudraca. Drugo, navodni “citati” iz knjige korišćeni su za ućutkivanje kritičara antisemitskih ideja i svih onih koji su se zalagali za ravnopravnost Jevreja. Smatra se da je sậmo postojanje ovih dela, godinama pre dolaska Adolfa Hitlera na vlast, imalo veliki uticaj na izvršenje najvećeg zločina u istoriji – Holokausta, u čijoj osnovi leži antisemitizam.
Srednjovekovni antisemitizam-klevete za ritualna ubistva, Leipzig 1903.
Kasnije, u drugoj polovini XIX i početkom XX veka, u vreme jačanja nacionalizma kao konzervativne politike u evropskim državama, antisemitizam u svojoj zreloj fazi, posredstvom arijevsko-germanskog mita prerasta u sastavni deo evropskih nacionalizama, da bi kao takav, 30–ih godina XX veka, “završio” u svojoj totalitarnoj verziji – u rasističkom nacionalizmu nemačkog Trećeg rajha. Antisemitizam je dobio najstrašnije forme i razmere u nacističkoj ideologiji, politici i praksi. Nemački fašizam je usvojio antisemitizam kao jedan od osnovnih elemenata svog pogleda na svet. Antisemitizam je otvoreno proglašen za zvaničnu državnu politiku. Nacisti su proglasili Jevreje nižom rasom i stavili ih van zakona. Od 1933. Godine, nacisti počinju sa masovnim progonima, pljačkanjem i uništenjem Jevreja.
Iako je osuđivan preman svim standardima savremenog društva, antisemitizam je i danas prisutan u različitim oblicima. Prikazivanje Jevreja sa rogovima, repom, velikim nosevima, kako drže kese sa novcima, kao i predrasude prema Jevrejima kao bogatašima, sektašima, ubicama Isusa Hrista, te popularna teorija zavere jevrejskog vladanja svetom još uvek su rasprostranjeni.
Srbija danas
Srbija danas, Beovoz
Antijudaizam je baziran na neprijateljstvu prema religiji Jevreja, dok se antisemitizam zasniva na rasnoj i etničkoj netrpeljivosti.
Anticionizam je opozicija cionističkom pokretu koji je začet kao ideja da se Jevreji vrate u svoju prapostojbinu Cion, u državu Izrael. Karakteristika anticionizma je protivljenje političkim odlukama vlade države Izrael ili, u radikalnijem obliku, protivljenje pravu na postojanje jevrejske države. U nekim modernijim tekstovima anticionizam se sada naziva i anti-izraelizam.
Novi antisemitizam se javlja tokom XX i XXI veka, kako u radikalnoj levici tako i u radikalnoj desnici, a ponajviše u radikalnom Islamu, kao suprotstavljanje cionizmu i državi Izrael. Dok je anticionizam pojava koja je prisutna od početka XX veka, novi antisemitizam je prisutan poslednjih 20 godina. Neki autori smatraju da je razlika u tome što je antisemitizam uperen prema Jevrejima, dok je novi antisemitizam diskriminacija naroda čije je oličenje – država Izrael.
.
Šest faza u istorijskom razvoju antisemitizma
prema Džerom Čejns-u , Tamna strana istorije: Antisemitizam kroz vekove (2000)
- Antisemitizam etničke prirode – antijudaizam u staroj Grčkoj i Rimu;
- Antisemitizam religiozne prirode – hrišćanski antisemitizam u starom i srednjem veku, zastupljen i u savremenom dobu;
- Klasni antisemitizam – tradicionalni muslimanski antisemitizam prema čijem stanovištu su Jevreji zaštićeni kao klasa;
- Politički i socio-ekonomski antisemitizam tokom i nakon emancipacije u Evropi, koji predstavlja koren rasnog antisemtizma;
- Rasni antisemitizam – nastao tokom XIX veka i doživeo svoju kulminaciju u nacizmu;
- Novi antisemitizam – savremeni antisemitizam– diskriminacija prema Jevrejima kao narodu čije je oličenje država Izrael.
.
.
Antisemitizam – Translation by EUROPEAN FORUM ON ANTISEMITISM
.
5 Komentara
boris / November 9, 2015 at 4:42 pm
Kamo puste srece da u udjbenicima za osnovnu i srednju skolu ovaj tekst uce kao obavezno gradivo
CENAISTINE / November 9, 2015 at 8:15 pm
Pitanje je kome to treba? Ima jedan interesantan pristup resavanju problema takvog tipa.. Recimo u istrazi mafije ide se ka trasiranju bankovnih racuna, da bi se nasao BENEFAKTOR tih operacija. U starom Rimu stoji interesantan pristup resavanju UBISTVA? Njihova poslovica stoji da: “ako neznas ko je ubica zrtve koju si nasao idi za onim ko najvise dobija od tog ubistva I u 75 % slucajeva ces naci ubicu koji je to pocinio a 25% je “prihvatljiva” marzha greske.. Ja sumnjam da su to Srbi odradili (mada ne sumnjam da ima idiota I medju Srbima ALI..) Verujem da pred obnovu rata prema Srbiji to je VEEEEELIKA beneficija lokalnih benefaktora koji bi jedva cekali njeno unistenje. Odlazak Jevreja iz Srbije bilo ih je 5,000 sada ih ima oko 470 (starijih ljudi) Ja sam dosta pomogao da se dodje do tog transvera Jevreja za Izrael preko Jevrejskog Kongresa Kanade I Amerike (New York Jevrejski Kongres) Tako da vise I nema Jevreja koji bi mogli da smetaju Srbima
Aaron / November 10, 2015 at 8:40 am
Taman posla da su to napisali Srbi. Ja mislim da su to napisali Papuanci oni su poznate antisemite
Ганг Рена / June 2, 2020 at 1:15 pm
Ma to stoji na vozu još od 2 rata, taman je voz malo novijo! Nije mi bitno ko je nego zašto je u 21 veku neko iscrtao ove simbole! Šta ih tera da mrze!
Boris / January 14, 2021 at 1:02 am
Samo jedna ispravka – rasni antisemitizam se pojavio mnogo pre XIX veka; tačnije u XV veku. Godine 1449, u katedrali u Toledu (Španija), doneti su prvi tzv. Zakoni o čistoti krvi (šp. Los estatutos de Limpieza de Sangre). Ovi zakoni bili su upereni protiv pokatoličenih Jevreja i Arapa, jer je vladalo uverenje da oni nisu iskreno prihvatili hrišćansku veru. Tako su tzv. novi hrišćani (pokršteni Arapi i Jevreji) bili diskriminisani u srednjovekovnoj Španiji samo zbog toga što su imali jednog ili više predaka jevrejskog porekla. Nisu bili ravnopravni sa tzv. starim hrišćanima (Špancima romanske krvi i katoličke vere) i postavljena su im brojna ograničenja. Godine 1492,usledio je konačni izgon Jevreja i Arapa iz Španije, pod vladavinom tzv. katoličkih kraljeva Isabele od Kastilje i Fernanda od Aragona. Godine 1501, Zakoni o čistoti krvi se prenose i na španske prekookeanske posede, a ogranak Inkvizicije je osnovan 1571. u Meksiko Sitiju, 1570. u Limi, a 1610. u Kartageni. Paralelno sa verskim antisemitizmom, u Španiji, Portugalu i njihovim kolonijama, postojao je i rasni antisemitizam, utemeljen u Zakonima o čistoti krvi. Dakle, mnogo pre XIX veka. Poznato je da, sve do 1821. godine (dok nisu ukinuti Inkvizivija i Zakoni o čistoti krvi), niko nije mogao legalno da se doseli u Meksiko, ukoliko ne poseduje potvrdu o čistoći krvi. Bez obzira na to, određen broj pokrštenih Jevreja je uspeo da se nastani u kolonijama jer su uspeli da izdejstvuju da dobiju pomenutu potvrdu ili da se nekako ukrcaju na brod bez nje, a u kolonijama su, naravno, skrivali svoje poreklo… Vekovima pre Hitlera.
Ostavite komentar